Prof.dr.sc. Ivo Grgić: Afrička svinjska kuga nije virus pušten iz boce zločestih ljudi
Afrička svinjska kuga širi se Hrvatskom u posljednjih nekoliko mjeseci, a do sada je zabilježena na oko 800 gospodarstava, zbog čega je eutanazirano oko 20 tisuća svinja.
Uznemirujuće fotografije, snimke i vijesti koje prenose mediji potaknuli su mnogobrojna pitanja. O cijeloj situaciji razgovarali smo sa prof. dr. sc. Ivom Grgićem s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. „Moguća su samo dva scenarija i jedan je vrlo opasan, a taj je da virus „uđe„ u velike sustave u Slavoniji, sustave koji drže najveći tržni dio svinjskog mesa. Manje je opasan scenarij da se širenje zaustavi i da nekoliko stotina uzgajivača bude onemogućeno u držanju svinja godinu dana, a nakon toga i podignutih mjera biosanitetske sigurnosti ponovo se uključi u uzgoj svinja“, istaknuo je naš sugovornik.
U nastavku donosimo intervju u cjelosti:
Odakle dolazi svinjska kuga, koliko je trenutno gospodarstava zaraženo i je li opravdana panika koja se trenutno stvara?
Pojava afričke svinjske kuge (ASK) datira od dvadesetih godina prošlog stoljeća i nakon toga se sporadično širi svijetom. Prijenosnik virusa su zaražene svinje, divlje ili iz uzgoja, ali i termički neobrađeni proizvodi od svinjskog mesa, stočna hrana te i sam čovjek. Veliki poticaj širenju je rast tržišta živih svinja i prerađevina od svinjskog mesa.
U Hrvatskoj je ona u ovoj godini zabilježena na oko 800 gospodarstava, a „žarište“ je u istočnoj Slavoniji gdje je i najveća koncentracija uzgajivača, ali i samih svinja. Posljedica ASK je eutanazija oko 20 tisuća svinja.
Možda je panika prejak izričaj za opasnost kojoj su izložene same svinje jer do sada nije dokazana opasnost po ljudsko zdravlje. Znači, teoretski se meso svinja zaraženo s ASK može konzumirati, što se ne preporučuje, ali tada postoji opasnost da se virus dalje prenese i ugrozi svinje negdje drugdje. Zbog toga se ograničava prerada u kobasice, kulen ili slično, ali termičkom obradom se uništava virus te proizvodnja nekih prerađevina se odvija u za to primjerenim pogonima, po strogim pravilima. Znači, nisu sve svinje završile u kafileriji, kako bi neuki zaključili, nego jedan dio njih.
Prema Vašem mišljenju, koji su mogući scenariji razvijanja afričke svinjske kuge? Koje su posljedice za proizvođače i gospodarstvo RH? Što nakon zaustavljanja zaraze, kada proizvođači mogu nastaviti sa proizvodnjom?
I ova pošast ima četiri stadija i to pojavu, širenje, stagnaciju te nestanak. Koliko dugo će trajati pojedina faza ovisi o mnogima, ali najviše o uzgajivača i odgovornim službama, prvenstveno veterinarskoj.
Moguća su samo dva scenarija i jedan je vrlo opasan, a taj je da virus „uđe„ u velike sustave u Slavoniji, sustave koji drže najveći tržni dio svinjskog mesa. Manje je opasan scenarij da se širenje zaustavi i da nekoliko stotina uzgajivača bude onemogućeno u držanju svinja godinu dana, a nakon toga i podignutih mjera biosaniteske sigurnosti ponovo se uključi u uzgoj svinja.
Inače, najmanje će biti ugroženi potrošači jer oni mogu svinjsko zamijeniti drugim mesom, koliko god oni tvrdili drugačije. Ali ni do toga neće doći jer ćemo naše ipak malo tržište podmiriti svinjetinom iz uvoza. Ugroženi su uzgajivači bez obzira na intervenciju države. Oni tek nakon godinu dana mogu u istim nastambama pokrenuti proizvodni ciklus. U međuvremenu će doći u pitanje tržište koje su imali, posebno za prerađevine po kojima su poznati i nedostatak tih prerađevina ćemo na domaćem tržištu osjetiti sljedeće godine. Ali, to razdoblje izvan proizvodnje se mora iskoristiti za podizanje biosigurnosti kod uzgajivača i sigurno će dio dosadašnjih proizvođača nestati. Ali, bitno je da pokažemo ozbiljnost jer naš izvoz mesnih prerađevina ovisi o našoj ozbiljnosti i ako jednom izgubimo inozemno tržište, teško ćemo ga ponovo osvojiti. A dosadašnji gubici koji nisu zanemarivi su ipak još uvijek lokalnog karaktera.
Koje su posljedice za tržište svinjskog mesa u RH, postoji li mogućnost nestašice ili porasta cijena?
Naravno da će se smanjiti ponuda mesa iz domaće proizvodnje, ali nećemo osjetiti nedostatak mesa jer se u Hrvatsku ionako uvozi oko polovice potreba. Maloprodajne cijene u kraćem razdoblju mogu zabilježiti blaži porast iako za to ne postoji razlog jer cijene ionako formiraju velika tržišta odakle uvozimo. Porast cijena u maloprodaji bi mogli podvesti pod „neopravdano poskupljenje“. Drugo je očekivani porast cijena odojaka ili živih svinja za vrijeme svinjokolje jer dio koji je stradao i najvećim dijelom je namijenjen tom segmentu potražnje.
Može li se Republika Hrvatska, zajedno sa nadležnim tijelima i proizvođačima, izboriti sa zarazom i koliko bi sve skupa moglo trajati? Kako se to rješavalo u ostalim zemljama EU?
Nije upitno može li, nego ona to mora. Tu je velika odgovornost sviju nas, a sama ASK nije „virus pušten iz boce od zločestih ljudi“ kako se to pokušava komunicirati. S ovom pošasti se bore mnogi u svijetu, danas ili prije, a neki će to doživjeti u dogledno vrijeme. Gdje god postoji uzgoj svinja, bilo je ili će biti i pojave ASK. I svuda je isti model rješenja a to je otkriti, lokalizirati te eutanazirati svinje. Neke države su i rigoroznije u obuhvatu područja, ali smo mi mala država i pažljivo omeđujemo područje, koliko god se nekome činilo da je to nepotrebno i preoštro. Dovoljno je malo pročitati informacije na ozbiljnim stranicama pa ćete vidjeti što je nedavno učinila Njemačka, ali i Kina prije desetak godina. Posljedice svega se još osjećaju u neuređenosti tržišta svinjskim mesom.
Koje su zadaće uzgajivača i mislite li da su spremni surađivati?
Uzgajivači trebaju ozbiljno prihvatiti preporuke o držanju svinja koja od njih zahtijeva podizanje razine biosigurnosti. Za taj zaokret postoje programi potpore države jer se ovdje ne radi o ugroženosti pojedinca, nego o opasnosti za cijeli sustav. Većina uzgajivača je voljna surađivati jer ne postoji drugi put ako žele zadržati ovu proizvodnju na svome gospodarstvu.
Mislite li da su poduzete sve potrebne mjere i postoji li još nešto što se može napraviti kako bi se spriječilo širenje zaraze?
Mislim da nisam najbolji sugovornik odnosno sudac je li nešto moglo biti bolje. Vjerojatno jeste, vjerojatno je bilo i propusta i to svih koji su u tom lancu. Ali, bespotrebno je to izvlačiti nego ubrzo, jer se nadam da je blizu kraj epidemije, sjesti i objektivno vidjeti kako da spremnije dočekamo tu ili drugu pošast jer nije pitanje hoće li nego je pitanje kada će se dogoditi. Ali, temeljno je razviti sustav povjerenja između svih dionika i imati snage priznati eventualni propust s konačnim ciljem što manje buduće štete.
Mediji iznose uznemirujuće videozapise i vijesti, ipak, čini mi se da nije sve baš tako crno-bijelo. Što bi trebalo napraviti po tom pitanju i koliko je, zapravo, teško upravljati u ovakvim situacijama?
Ako postoji povjerenje, upravljanje kriznim situacijama je puno jednostavnije. U tome je golema odgovornost medija, posebno slikopisnih jer nije ugodno gledati usmrćene životinje i suzne oči njihovih vlasnika. Mediji imaju veliki i to vrlo često pozitivni utjecaj na sve nas, ali ponekada se upozorba može uputiti malo smirenijim porukama. Panika nikome ne donosi korist osim pojedincima koji uživaju u nekoliko sati medijske prisutnosti i sumnjive svoje važnosti.
A Vaš komentar na teorije zavjere i sumnje javnosti da je afrička svinjska kuga izmišljena? Hoće li takav stav otežati borbu sa zarazom?
To je najblaže rečeno neozbiljno, a smatram da je širenje pojedinih teorija zavjere, kao što su izjave da netko namjerno uništava poljoprivredu, poljoprivrednike, pa i Slavoniju u konačnici i kažnjivo. Istodobno, smatram i da zaduženi za ovu problematiku moraju češće i jasnije komunicirati s javnošću i biti na terenu gdje se dešavaju nemili događaji. I priznati eventualne propuste, ako ih je bilo. Na taj način se smanjuje prostor neodgovornim osobama koji love trenutak svoje promocije. Afrička svinjska kuga je stvarnost, Hrvatska je u Europskoj uniji i primjenjuje zajedničke protokole, šteta od nje postoji ali ne zaboravimo da može biti znatno veća ali i da niti jedan uzgajivač neće ostati nezaštićen. Ali, koliko god bila naknada države, ona nije dovoljna jer nestanak svinja na gospodarstvu barem i na jednu godinu, više je od puke brojke.
Za kraj, imate li nešto što bi poručili javnosti?
Svatko od nas bira vrelo informacija i ponekada je teško razlučiti istinu od laži. Ako netko baš želi znati što se dešava i ako vjeruje u nadležne institucije, neka malo pogleda npr. na http://www.veterinarstvo.hr/default.aspx?id=4546 gdje je sve potanko objašnjeno. A elektronskim medijima bih preporučio da ugoste kompetentne osobe koje su daleko od politikanstva i čiji autoritet priznatih stručnjaka je jamstvo da ono što govore je i istinito.
