Izravna plaćanja nakon 2027. – tko će dobivati više, a tko manje?
Izravna plaćanja desetljećima predstavljaju jedan od najvažnijih instrumenata Zajedničke poljoprivredne politike. Njihova osnovna svrha je osigurati stabilnost dohotka poljoprivrednika, ali način njihove raspodjele već je dugo predmet rasprava. Budući da se najveći dio potpore dodjeljuje prema površini, gospodarstva koja obrađuju više hektara u pravilu ostvaruju i veće ukupne iznose potpore.
Već u sadašnjem programskom razdoblju uvedeni su instrumenti kojima se dio sredstava pokušava snažnije usmjeriti prema manjim i srednjim gospodarstvima. Međutim, prema pokazateljima ostvarenja Strateškog plana ZPP-a Republike Hrvatske 2023.–2027., prvi rezultati pokazuju da preraspodjela potpore još nije ostvarena u planiranom intenzitetu. Pokazatelj R.6 – Preraspodjela potpore manjim poljoprivrednim gospodarstvima u 2024. godini iznosio je 87,25 u odnosu na planiranih 106,25, odnosno ostvareno je oko 82 % planirane vrijednosti.
Istodobno se smanjuje i ukupan broj korisnika izravnih plaćanja, sa 102.356 u 2020. godini na 93.636 u 2024. godini. Postojeći sustav, dakle, već sadrži mehanizme kojima se nastoji postići pravednija raspodjela, ali njihovi puni učinci još nisu ostvareni.
Upravo bi pravičnija i bolje ciljana raspodjela potpore trebala biti jedno od važnih obilježja ZPP-a nakon 2027. godine. Europska komisija predlaže snažnije usmjeravanje sredstava prema poljoprivrednicima i gospodarstvima kojima je potpora dohotku potrebnija, umjesto da njezina visina prvenstveno ovisi o broju hektara.
Važno je pritom naglasiti da je riječ o prijedlogu ZPP-a za razdoblje 2028.–2034. godine, a ne o konačno usvojenim pravilima.
DABIS – novi model potpore po površini
Jedna od važnijih promjena trebala bi biti uvođenje novog modela nazvanog “Degressive Area-Based Income Support – DABIS”, odnosno degresivna potpora dohotku po površini.
Plaćanje bi se i dalje temeljilo na prihvatljivim hektarima, ali bi sustav trebao biti snažnije usmjeren prema gospodarstvima kojima je potpora potrebnija.
Ključna riječ je u ovom sustavu je degresivnost.
Kako raste ukupni iznos potpore koji gospodarstvo ostvaruje, potpora bi se postupno smanjivala. Time bi se dio raspoloživih sredstava mogao snažnije usmjeriti prema manjim i srednjim gospodarstvima.
To predstavlja nastavak procesa koji je započeo već u sadašnjem ZPP-u, ali bi nakon 2027. trebao postati znatno izraženiji.
Najviše 100.000 eura godišnje
Još konkretnija promjena odnosi se na najveće korisnike.
Prema prijedlogu Europske komisije, za degresivnu površinsku potporu predviđa se obvezno postupno smanjivanje potpore većim gospodarstvima te gornja granica od 100.000 eura godišnje po gospodarstvu.
Time se želi smanjiti koncentracija velikog dijela raspoloživih sredstava kod relativno malog broja najvećih korisnika.
Problem takve koncentracije nije nov. Prema podacima Europske komisije, gospodarstva veća od 250 hektara predstavljaju tek nešto više od 1 % gospodarstava koja primaju potporu u EU, ali ostvaruju oko 23 % izravnih plaćanja. S druge strane, gospodarstva manja od pet hektara predstavljaju gotovo polovicu korisnika, a primaju oko 6 % plaćanja.
Međutim, veličina gospodarstva neće biti jedini kriterij. Komisija naglašava da postoje velike razlike u potrebama gospodarstava ovisno o njihovoj veličini, proizvodnji, području na kojem posluju i drugim okolnostima.
Upravo zato budući sustav ne bi trebao biti samo jednostavna preraspodjela novca od velikih prema malima, nego pokušaj boljeg usmjeravanja potpore prema gospodarstvima kojima je ona potrebnija za održavanje poljoprivredne proizvodnje i dohotka.
Manja gospodarstva trebala bi biti među dobitnicima
Ako prijedlog bude usvojen u sadašnjem smjeru, mala i dio srednjih poljoprivrednih gospodarstava trebali bi biti među glavnim dobitnicima novog načina raspodjele potpore.
Komisija predlaže mogućnost dodatnog ciljanja potpore prema manjim gospodarstvima, ali i pojednostavljenje samog sustava.
Za mala gospodarstva predviđena je mogućnost posebnog pojednostavljenog plaćanja kroz potporu po površini ili paušalni iznos, do najviše 3.000 eura godišnje.
Takav model trebao bi istodobno omogućiti potporu malim gospodarstvima i pojednostaviti administraciju povezanu s njezinim ostvarivanjem.
Hoće li Hrvatska koristiti ovu mogućnost i prema kojim kriterijima, tek će se definirati prilikom pripreme nacionalnog sustava za novo programsko razdoblje.
Broj hektara neće biti jedino mjerilo
Jedna od zanimljivijih promjena u pristupu Komisije jest nastojanje da se potrebe gospodarstva ne procjenjuju isključivo prema njegovoj površini.
Malo gospodarstvo ne mora nužno imati nizak dohodak. Nekoliko hektara intenzivne proizvodnje povrća, voća ili druge visokovrijedne proizvodnje može ostvarivati znatno veću ekonomsku vrijednost od višestruko veće površine u ekstenzivnoj proizvodnji.
Jednako tako, veliko gospodarstvo zbog vrste proizvodnje, lokacije ili drugih okolnosti ne mora automatski imati visoku profitabilnost.
Zbog toga budući sustav treba omogućiti bolje ciljanje potpore, uzimajući u obzir različite kategorije gospodarstava i uvjete u kojima posluju.
Prednost onima koji stvarno žive od poljoprivrede
Važan smjer promjene odnosi se i na pitanje kome je potpora dohotku zapravo namijenjena.
Komisija predlaže da DABIS prvenstveno bude usmjeren prema poljoprivrednicima kojima poljoprivreda predstavlja važan izvor egzistencije. U prijedlogu se predviđa i postupno ograničavanje pristupa ovoj potpori osobama koje primaju mirovinu, s ciljem da do 2032. više ne budu prihvatljive za DABIS.
Ovu odredbu treba tumačiti oprezno. Ona ne znači da bi umirovljenici bili isključeni iz svih budućih potpora ZPP-a, već se odnosi na prihvatljivost za ovaj konkretni oblik potpore dohotku prema sadašnjem prijedlogu Komisije.
Ako takvo pravilo ostane u konačnom zakonodavnom okviru, za Hrvatsku bi moglo biti posebno značajno s obzirom na dobnu strukturu nositelja poljoprivrednih gospodarstava.
Koliko će iznositi potpora po hektaru?
Na ovo pitanje zasad nije moguće dati precizan odgovor.
Europska komisija određuje budući okvir, ali će države članice imati određenu fleksibilnost u oblikovanju vlastitog sustava. Konačni iznosi ovisit će o europskom zakonodavstvu, raspoloživim sredstvima i modelu koji Hrvatska odabere za razdoblje 2028.–2034.
Prema sadašnjem prijedlogu budućeg financijskog okvira, za potporu dohotku poljoprivrednika na razini EU-a rezervirano je najmanje 293,7 milijardi eura.
Zato je danas prerano računati koliko će pojedino hrvatsko gospodarstvo dobivati po hektaru nakon 2027. godine.
Smjer promjene ipak je prilično jasan.
Pravednija raspodjela postaje jedno od ključnih pitanja
Budući ZPP trebao bi napraviti daljnji odmak od sustava u kojem visina potpore u velikoj mjeri prati broj hektara prema modelu u kojem se veća pažnja posvećuje tome kome je potpora dohotku doista potrebna.
Ako prijedlog Europske komisije bude usvojen u sadašnjem smjeru, veća gospodarstva trebala bi računati na snažniju degresivnost i ograničenje ukupnog iznosa površinske potpore, dok bi mala i srednja gospodarstva trebala imati povoljniji položaj u raspodjeli sredstava.
Hrvatsko iskustvo iz sadašnjeg programskog razdoblja pritom pokazuje da samo uvođenje mehanizama preraspodjele ne znači nužno i ostvarenje željenih rezultata. Prema pokazateljima ostvarenja SP ZPP-a, cilj pravednije raspodjele potpore prema manjim gospodarstvima zasad je ostvaren samo djelomično.
Zato će za razdoblje nakon 2027. biti posebno važno kako će Hrvatska oblikovati vlastiti model izravnih plaćanja unutar mogućnosti koje će joj pružiti novi europski okvir.
Tek kada budu poznata konačna europska pravila i hrvatski model njihove provedbe, moći će se preciznije odgovoriti na pitanje iz naslova – tko će nakon 2027. doista dobivati više, a tko manje?
