Investicije u poljoprivredu i ruralni razvoj nakon 2027. – što zasad znamo?
Jedno od pitanja koje se sve češće postavlja jest što će se nakon završetka sadašnjeg programskog razdoblja dogoditi s ulaganjima koja danas financiramo kroz Strateški plan ZPP-a.
Pritom se među poljoprivrednicima može čuti i bojazan da nakon 2027. godine više neće biti europskih sredstava za ulaganja u poljoprivredu i ruralni razvoj. Takav strah nije opravdan.
Prema prijedlogu Europske komisije za razdoblje 2028.–2034., ulaganja u poljoprivredna gospodarstva i ruralna područja nastavljaju se financirati, ali u bitno drukčijoj arhitekturi europskog proračuna. Ono što danas poznajemo kao zaseban drugi stup ZPP-a više ne bi postojalo u sadašnjem obliku, već bi se financiranje poljoprivrede i ruralnog razvoja povezalo sa širim Nacionalnim i regionalnim partnerskim planovima.
Investicije ostaju važan dio poljoprivredne politike
Europska komisija u prijedlogu budućeg ZPP-a jasno predviđa nastavak potpore ulaganjima u poljoprivredna gospodarstva.
Naglasak bi trebao biti na modernizaciji gospodarstava, povećanju njihove konkurentnosti i otpornosti, uvođenju novih tehnologija, digitalizaciji te prilagodbi klimatskim promjenama. Posebno se ističu pitanja upravljanja vodama i povećanja otpornosti proizvodnje na sve izraženije klimatske rizike.
Dakle, ne radi se o ukidanju investicijskih potpora, već prije svega o promjeni načina na koji će one biti programirane i financirane.
Istodobno, novi model trebao bi omogućiti snažnije povezivanje sredstava namijenjenih poljoprivredi s drugim europskim izvorima financiranja, primjerice za energetiku, vodnu infrastrukturu, istraživanje, inovacije i digitalizaciju.
Iskustva sadašnjeg razdoblja treba iskoristiti
Za Hrvatsku će pritom biti izuzetno važno kako ćemo mogućnosti koje pruža novi europski okvir pretočiti u konkretne nacionalne intervencije.
Kod njihovog planiranja svakako bi trebalo uzeti u obzir iskustva iz sadašnjeg programskog razdoblja. Hrvatski Strateški plan ZPP-a u početku je sadržavao velik broj različitih intervencija, uključujući i financijski relativno male intervencije čija je provedba zahtijevala značajne administrativne kapacitete.
Trećim izmjenama SP ZPP-a dio takvih intervencija iz njega je uklonjen, pri čemu je kao jedan od razloga navedeno upravo rasterećenje administrativnih kapaciteta i ubrzavanje provedbe drugih intervencija, dok je za dio aktivnosti predviđeno financiranje nacionalnim sredstvima.
To je iskustvo koje bi svakako trebalo imati na umu pri programiranju sljedećeg razdoblja. Cilj ne bi trebao biti imati što veći broj različitih intervencija, već sredstva koncentrirati na one koje mogu ostvariti mjerljiv učinak na konkurentnost poljoprivrede i razvoj ruralnih područja.
Jesu li mala gospodarstva postala konkurentnija?
Slično pitanje vrijedi postaviti i za potpore namijenjene malim poljoprivrednim gospodarstvima.
U prethodnom Programu ruralnog razvoja mala gospodarstva kroz operaciju 6.3.1. mogla su ostvariti 15.000 eura bespovratne potpore za razvoj gospodarstva. U sadašnjem razdoblju nastavljeno je snažno financiranje razvoja malih gospodarstava, uz veće moguće iznose potpore.
Takve potpore omogućile su velikom broju gospodarstava nabavu opreme, mehanizacije, povećanje proizvodnih kapaciteta i druga ulaganja. Međutim, za programiranje sljedećeg razdoblja važnije je pitanje što se s tim gospodarstvima dogodilo nakon završetka projekta.
Jesu li povećala ekonomsku veličinu, proizvodnju i prodaju te postupno prerasla kategoriju malih gospodarstava? Jesu li postala tržišno orijentiranija i sposobna za veće investicije? Ili je dio njih i nakon korištenja jedne ili više potpora ostao na približno istoj razini proizvodnje, pretežno usmjerenoj na vlastite potrebe i lokalno tržište?
Bez detaljne evaluacije nije moguće dati jednoznačan odgovor. Upravo zato bi rezultati dosadašnjih programa trebali biti važna podloga za oblikovanje budućih potpora. Uspješnost potpore ne bi trebalo promatrati samo kroz broj financiranih gospodarstava i iskorištenost raspoloživog novca, već prvenstveno kroz promjenu koju je potpora proizvela na gospodarstvu.
Ruralni razvoj ostaje dio buduće politike
Promjena strukture financiranja ne znači ni kraj europske politike ruralnog razvoja.
Prema prijedlogu Komisije, ruralna područja trebala bi imati pristup širem rasponu izvora financiranja, ne samo za poljoprivredu nego i za infrastrukturu, usluge, digitalnu povezanost, energetiku, poduzetništvo i druge potrebe ruralnih zajednica. Komisija također izričito navodi nastavak pristupa LEADER, koji bi i dalje trebao imati važnu ulogu u lokalnom razvoju, ali ne više usmjerenu na ulaganja u poljoprivredu kakva su omogućena kroz druge intervencije.
Upravo bi mogućnost povezivanja različitih izvora financiranja mogla biti jedna od važnijih promjena u odnosu na sadašnji sustav.
Što još ne znamo?
Još uvijek ne znamo kako će konkretno izgledati hrvatski sustav investicijskih potpora nakon 2027. godine. Nisu poznati budući intenziteti potpore, maksimalni iznosi, kriteriji odabira niti detaljni prihvatljivi troškovi.
Zbog toga je prerano govoriti hoće li se primjerice izgradnja objekata, kupnja mehanizacije, podizanje nasada ili sustavi navodnjavanja financirati prema pravilima sličnima današnjim intervencijama.
Ali jedno je već sada prilično jasno, a to je da 2027. godina neće označiti kraj europskog financiranja poljoprivrede i ruralnog razvoja.
Puno važnije pitanje bit će kako će Hrvatska raspoloživa sredstva programirati. Iskustva prethodnih razdoblja trebala bi pomoći da se u budućnosti uspješnost programa manje mjeri brojem raspisanih natječaja i odobrenih projekata, a više stvarnim učinkom ulaganja na proizvodnju, konkurentnost poljoprivrednih gospodarstava i kvalitetu života u ruralnim područjima.
